ALEXANDRE DUMAS otac – književna „faca“ danas slavi 212. rođendan

Što, zapravo, znate o Alexandreu Dumasu, Ocu? Znate li da je bio zaboravljen do 20. stoljeća, da je bio prvi mulat u književnosti i to ne samo francuskoj, da je prvi opisao zločine Borgia i na kraju, da mu je knjiga čak i 2005. bila bestseler?

Za početak, dva su Alexandra Dumasa, otac i sin, pa se uvijek uz prezime dodaje père ili fils. Danas, 24. srpnja rođendan je tata Dumasu (père) koji je po mnogočemu bio zanimljiva osoba. On je taj koji je napisao romane “Grof Monte Cristo” ili  “Tri mušketira”, a sve je počelo naravno, s njegovim dolaskom na svijet. Alexander Dumas rođen je kao Dumas Davy de la Pailleterie 1802. u Villers-Cotterets, Aisne, Picardy u Francuskoj, 40 km od Pariza. Imao je i stariju sestru, Marie-Alexandrine. Njegove su knjige prevedene na skoro stotinu jezika, jedan je od najčitanijih francuskih književnika, a po njegovim je romanima, samo do ranog 20. stoljeća snimljeno skoro 200 filmova.

Priča o tri mušketira kojim se pridružuje četvrti toliko je popularna da svakih nekoliko godina osvane negdje na svijetu nova verzija. Mušketire su glumili najpopularniji glumci svih generacija, kao da je to stvar prestiža. Tako su Athosa glumili Oliver Reed, Kiefer Sutherland i John Malkovich; Aramisa Richard Chamberlain, Lloyd Bridges, Charlie Sheen, Jeremy Irons; Porthosa Gig Young, Gerard Depardieu, Oliver Platt a d’Artagnana Douglas Fairbanks, Gene Kelly, Maximillian Schell, Jean Marais, Louis Jourdan, Gabriel Byrne između ostalih. Tridesetak  je filmova o Monte Cristu pa imamo i egipatsku verziju, nekoliko musicala, venezuelsku TV seriju, brojne kazališne adapatacije… A napisano je i pet nastavaka.

Da je Dumas père “faca” i danas, govori događaj iz 2005. Posljednji roman “Vitez Sainte-Hermaine” nije uspio završiti pa je proučavatelj Dumasa našao rukopis (dosta je Dumsovih rukopisa bilo porazbacano posvuda) i završio djelo velikog Dumasa, 135 godina poslije. Godinama je proučavao, istraživao i na kraju napisao dva i pol poglavlja knjige i kraj po bilješkama Dumasa koje je našao. U Engleskoj je objavljen kao “Posljednji vitez”, a u Francuskoj je u trenu prodano 60 000 knjiga i Dumas je opet zauzeo vrh ljestvice najpopularnijih i najprodavanijih knjiga. Izgleda da Dumasa nikada dosta.

Dumas je pisao razne žanrove, a karijeru je počeo kao pisac kazališnih komada koji su od prve bili uspješnice. Prvi je napisao s 27 godina. Napisao je i svu silu članaka i priča za razne novine, magazine i mnogo, mnogo knjige. Djela koja je objavio broje 100 000 stranica. A osnovao je 1840. Théâtre Historique u Parizu. Nevjerojatan lik!

Dumas je neobičan lik po mnogočemu a kako vidimo po biografijama koje objavljujemo na Čitaj knjigu, svi veliki književnici od vlastitih života mogu napisati više nego jedan dobar roman.

Djetinjstvo oca i sina

Iako iz dobre i plemenitaške loze književnikov je otac imao i te kako čudan život. Thomas-Alexandre Davyj de la Pailleterie rođen je u Saint Domingue, današnjem Haitiju. Njegov je otac bio markiz i zapovjednik artiljerije u tadašnjoj francuskoj koloniji, a majka je bila crna ropkinja, Marie-Cessette Dumas. Pretpostavlja se da je bila kreolskog porijekla, ali se ne zna točno. Rodila je Thomasa, a otac nakon njene smrti s malim dolazi u Francusku. Djed nije sretan što mu je sin oženio crnkinju i protivi se da u vojnoj školi koristi obiteljsko ime pa ga upisuje kao Dumasa.

Mali je mulat postao ne samo izvrstan vojnik i zapovjednik već je bio prvi general afro-antilskih korijena u francuskoj vojsci ikad, i to u dobi od 31 godine. Kad se posvađao s ocem uzeo je majčino prezime pa mu je ime bilo Thomas-Alexandre Dumas. Njegov sin, slavni književnik isto je Dumas, a ne de la Paillaterie. Aristokratsko porijeklo omogućilo je mladom Dumasu zaposlenje kod Louisa-Phillippea, Vojvode od Orelansa, ali Francuska tog doba puna je političkih previranja pa se, kada je na čelo Francuske došao Louis-Napoleon Bonaparte, 1851. sve mijenja. De la Pailleterie-Dumas nije bio poželjan, na putu za Francusku zarobili su ga u kraljevini Napulj i u zatvoru je proveo dvije godine. Kad se rodio Alexandre, budući književnik, otac je potpuno osiromašen. Kad je mali Alexandre imao četiri godine otac je umro od raka, a bez novaca mama dječku ne može pružiti obrazovanje. Mali je mulat, ali je i plemić i iako elitna škola “Mao” želi dječaka za učenika majka ne može smoći novac, a nema veze s muževljevom obitelji. Mali taj hendikep nadoknađuje sam i pročita svaku knjigu do koje je mogo doći. Usput sam nauči španjolski. Dječakovu bujnu maštu potiču i mamine priče o hrabrosti i podvizima njegova oca i tu je začetak onog što je Dumas imao na pretek – priče. Iako su siromašni uživaju ugled i zbog vojne reputacije oca i zbog plemstva. Kad je napunio 20 godina Alexandre seli u Pariz 1822. nakon restauracije monarhije. Dobio je posao kod Vojvode od Orleansa, u Palais Royalu. Tada je počeo pisati za novine, magazine, kazalište i koristi prezime Dumas.

Mladi Dumas

Kako su mu prva dva kazališna komada postigla uspjeh ima dovoljno novaca i posvećuje se samo pisanju, a u svoje je doba poznat kao kazališni pisac više nego li pisac romana. Sudjelovao je u Revoluciji koja je na tron postavila Vojvodu od Orleansa, bivšeg šefa koji je postao Građanin-kralj, Louis-Phillippe. U Francuskoj je stalno burno, nemiri su i republikanci i osiromašeni radnici traže promjenu. Kad se situacija u zemlji smiri, započinje industrijalizacija što pogoduje ekonomiji pa Dumas može pisati jer je i cenzura popustila. Počeo je objavljivati romane, hohštaplira ali je spretan u pregovaranju pa u novinama koje su objavljivale romane u nastavcima, prodaje roman “Kapetan Paul”. Ne samo to, osnovao je svojevrsni studio koji je zaposlio pisce koji su proizvodili na stotine priča. On je uređivao i prerađivao tekst do konačne verzije. U tri godine je napisao ogromno djelo: osam knjiga eseja o najvećim kriminalcima i zločinima u povijesti Europe i on je taj koji je “izbacio” na svjetlo dana i Lucreziu Borgiu i njenog brata Cesarea, ali i neke druge. Napisao je i knjigu koja se nije dopala ruskom caru Nikolaju I. pa je Dumasu zabranio da ikad dođe u Rusiju. Do careve smrti Dumas ne može u Rusiju u kojoj su ga obožavali.

Dumasov je partner Auguste Maquet koji mu daje ideju za roman, ideju za zaplet, barem je tako bilo za “Grofa Monte Crista” i “Tri mušketira”. Dumas bi napisao detalje, dijaloge i kraj. Poslije je Maquet na sudu tažio više novca i priznanje da je i on autor. Novac je dobio, ali pravo da potpiše knjige, nije. Dumas se nije zabrinuo. Popularan je, knjige mu prevode na engleski i druge jezike, pa pisanjem zarađuje dobre novce, ali je uvijek je u financijskom škripcu. Osim 40 ljubavnica i pripadajuće djece neumorno je trošio na sve luksuzne stvari, od hrane, odjeće, namještaja, predmeta, suđa, kočija… i na kraju sagradio dvorac Monte Cristo na Port-Marleyu gdje je za sebe napravio dodatnu zgradu kao studio za pisanje. Kuća je bila puna gostiju, poznanika, prijatelja koji su iskorištavali njegovu velikodušnost i praktično živjeli tamo. Dvije godine poslije, na rubu bankrota, prodao je cijelo imanje.

Dums je volio jeputovati pa bi, kada se vratio kući, pisao putopise. Francuska je ponovo u revoluciji, kralj-građanin pada s trona a na njega se penje Louis-Napoleon Bonaparte. Novi predsjednik ne voli Dumasa koji seli iz Francuske u Belgiju da bi pobjegao od nove vlasti, ali i dugova. Nakon nekoliko belgijskih godina odeslio je u Rusiju gdje visoko plemstvo govori francuski, a njegove su knjige nevjerojatno popularne. Nakon, dvije godine odlazi u Italiju. O Rusiji je napisao putopise, a u Italiji, ustoličenjem kralja Victora Emmanuela II. zagovara ujedinjenje  Italije. Tamo 1861. osnuje i izdaje novine, “L’ Indipendente”, vraća se u Pariz 1864., objavi putopis o Italiji, li i o Firenzi, Cadizu, Napulju, Siciliji, Rimu, Švicarskoj, Alžiru, Rusiji, pa o svemu od Pariza do Astrahana i Kavkaza. No Dumas ima još jedan problem. Plemićko podrijetlo ne štiti ga od rasizma o čome piše u romanu “Georges”. Anegdota govori kako je jednom od napadača rekao: “Moj je otac bio mulat, djed Crnac, a pradjed majmun. Vidite, gospodine, podrijetlo moje obitelji počinje gdje podrijetlo vaše, završava.”

Dumas ljubavnik

Oženjen i s 40 znanih i neznanih ljubavnica, nekih udaovica, gospođa iz viših krugova ali i švelja, pralja i nižih slojeva Dums ima mnogo nezakonite djece: sigurnih četvoro od kojih je jedan, dječak, Alexandre Dumas dobio ime po ocu. Kasnije je i on književnik poput tate i njega znamo kao Dumasa sina, Dumas fils. Kada se Dumas ponovo zaljubio, ovoga puta u američku glumicu Adah Isaacs Menken koja je bila na vrhuncu karijere i upola mlađa, dobio je još troje djece. Njih je priznao – Dumasa sina kojeg je dobio sa šveljom, dvije djevojčice i još jednog dječaka kojeg pamtimo samo po prezimenu majke.

Dumas je bio omiljnem šarmer i čovjek kojeg se moralo voljeti. Engleski kazališni pisac Watt Phillips koji je bio prijatelj s Dumasom opisao je književnika kao najvelikodušnijeg čovjeka na svijetu, s najvećim srcem. “Bio je i najzabavniji, najduhovitiji ali i najveći ego manijak. Mljeo je sto na sat, a ako je počeo pričati o sebi, nikada nije stao”.

Pred kraj života o njegovim financijama brinuo je Dumas sin, s kojim je živio. Sin je ne samo pisac, i to dobar pisac, već i spretniji u zarađivanju i bogaćenju. Stari Dumas umro je na imanju svog sina, 5. prosinca 1870. ali ne zna se točno od čega. Navodno je bolovao od dijabetesa i umro od komplikacija te bolesti. Kada je umro, sahranili su ga u rodnom mjestu. Možda bi smrt Dumasa jače odjeknula da nije bio rat Francuske i Pruske ali i promijenjen ukus čitatelja. Malo po malo Dums je padao u zaborav.

A onda ponovo otkriće…

Dva su studenta u u 20. stoljeću ponovo otkrila Dumasa, pronašla zaboravljene i zametnute knjige i ponovo u prvi red književnosti vratili velikana francuske književnosti. Uvršten je u “Pantheon de Paris”, njegov je dvorac “Monte Cristo” obnovljen i pretvoren u muzej, pepeo su prenijeli u “Pantehon” što se prikazivalo u direktnom prijenosu na francuskoj televiziji a tadašnji francuski predsjednik Chirac, okružen mušketirima rekao je: “S tobom smo i D’Artagnan, Monte Cristo ili Balsamo, i jašemo zajedno putevima po Francuskoj, posjećujumo palače i dvorce – s tobom, mi sanjamo.” Sahranjen je kraj Zole i Hugoa a nijedan francuski književnik nije toliko čitan u svijetu kao Dumas.

Produktivan pisac

Dumas je izmislio neke od najpopularnijih i najpoznatijih likova u književnosti. Napisao je na stotine kazališnih komada, romana i putopisa, nekoliko dječjih priča, započeo nekoliko magazina i u njima svaki tjedan objavljivao tekstove, priče, eseje a napisao je i kulinarski rječnik. Njegovi povijesni romani su zanimljivi, likovi veći od života, zauvijek usječeni u memoriju čitatelja mnogih generacija. Uzimao je temu slobodno, preskakao povijesne činjenice no nikada ni nije tvrdio da su povijesno točne. O njemu je napisano mnogo biografija, a jednu je napisao i nezakoniti si, Henri Bauer.

Napisao je mnogo, mnogo knjiga a evo nekih pa ih potražite i uđite u svijet Alexandre Dumasa. Svakome od nas treba malo avantura, makar na papiru.

serijal D’Artagnan:

Tri mušketira, Les Trois Mousquetaires, 1844

Dvadeset godina nakon, (Vingt Ans Après, 1845

Vicomte de Bragelonne, Le Vicomte de Bragelonne, ou Dix ans plus tard, 1847.

Grof Monte Cristo, 1845-46

Regentova kćer, 1845

Dvije Diane, 1846

serijal Valois:

Kraljica Margot, 1845

Gospođa de Monsorot, 1846

Četrdeset i pet čuvara, 1847

serijal Marija Antoanetta:

Joseph Balsamo 1846-1848

Kraljičina ogrlica, 1849-1850

Ange Pitou, 1853-1855

Vitez Crvene kuće, 1845

Crni tulipan, 1850

Pripovijest o Orašaru, 1844 (obrada romana),

Zlatni razbojnici, Le Chevalier de Sainte-Hermine, 1869…