Mogućnost nasilja – Dror Mišani – drugi slučaj iz detektivske serije koja je promišljenija od akcije i zločina
Od kada sam prije par godina pročitala Mišanijev roman "Tri", odmah mi je postao najbolji aktualni pisac psiholoških trilera. Vrlo sam probirljiva što se tog žanra tiče. Psihološki triler mora biti uzbudljiv, napet, treba vješto navoditi na krive tragove i kriva rješenja slučaja, poželjna je dobra analiza psihopata i mudri uvidi u likove, da bi me na kraju bez kapi krvi zaskočio s neočekivanim otkrićem ubojice i njegovim motivima. Mišani upravo sve to majstorski radi. Zanimljivo je da je Dror Mišani, osim što je prvorazredni pisac, ujedno i znanstvenik specijaliziran za povijest detektivskih romana.
"Mogućnost nasilja" je drugi roman trilogije o policijskom inspektoru Avrahamu Avrahamu kojeg od milja zovu Avi. On živi u Holonu, predgrađu Tel Aviva i poprilično pati zbog pogrešaka svoje posljednje istrage, koju je Mišani opisao u prvom dijelu "Nestao". Avi je tada previše vjerovao izjavama roditelja nestalog 16-godišnjeg dječaka i time istragu poveo u posve krivom smjeru. Policijska uprava i kolege su mu to poprilično zamjerili. Priča počinje, nakon što se Avraham vratio s tromjesečnog odmora u Bruxellesu gdje je "vidao rane" zbog te loše vođene istrage. Njegovoj frustraciji pridodaje se i sve veća nevoljkost njegove djevojke iz Belgije da dođe u Izrael, a on ne zna zašto. Vraća se na posao i ovaj puta mu se povjerava slučaj kovčega s eksplozivnom napravom ispred dječjeg vrtića. Napad se ne može dokazati nikome tko je uhićen na mjestu zločina. Vrlo brzo postaje jasno da vlasnica vrtića ne govori istinu. Avraham pomalo otkriva da se njoj već duže vrijeme prijeti i to pokušava povezati s postavljenom opasnom napravom. Dolazi i do otkrića da jedan otac, Haim Sara, ima u vrtiću mlađeg sina, a da nešto skriva i petlja. Osim toga, ponaša se pretjerano zaštitnički prema svojim sinovima i ima zamjerke na rad vrtića. Njegova žena Jennifer se ne pojavljuje, a Haim tvrdi da je otputovala na Filipine u posjet bolesnom ocu. Ali, Avi vrlo brzo otkriva da je njezin otac odavno mrtav. Zbog brojnih proturječja postoji očiti misterij oko ove obitelji. U međuvremenu vlasnica vrtića je napadnuta i pada u komu.
Avraham je ponovno poput anti-istražitelja. Boji se svojih pogrešaka, ima ogroman osjećaj krivnje, poljuljano je njegovo samopouzdanje i očekuje stegovne mjere od strane nadređenih. Zamjera mu se da se previše oslanja na intuiciju, a premalo na temeljitu istragu i konzultacije s kolegama.
Mišani uglavnom piše iz svoje perspektive, ali daje čitatelju uvid u priču i iz perspektive oca dvaju dječaka koji očito nešto skriva. Svi nas ti uvidi u početku samo živciraju i tek se postupno spajaju u cjelinu. Ta međuigra stvara posebnu privlačnost ovog netipičnog kriminalističkog romana, u kojem se "mogućnost (drugog) zločina" razjašnjava tako što Avraham još jednom ne uspijeva ispravno istražiti ovaj zamršeni slučaj. Ali ipak ima dobar osjećaj.
Mišani vješto spaja Avrahamov privatni i javni život junaka, s njegovim unutarnjim sumnjama i javnim profesionalizmom, pa detektiv postaje prepoznatljiva i stvarna osoba. A roman "Mogućnost nasilja" kao i njegov prethodnik "Nestao" nadilazi žanr misterija. To je još uvijek dobra misterija, ali je i dobra fikcija. Osim toga uživam u ambijentu Izraela, pješčanim plažama, toplim noćima...
Ako tražite akciju, ne posežite za ovom knjigom. Svatko tko može živjeti s nagovještajima, tko želi tražiti vlastite uzroke i tko može tolerirati nesavršene istražitelje, bit će impresioniran Mišanijevim drugim romanom. Ja to svakako jesam.
Je li veće zadovoljstvo čitati o tako manjkavom istražitelju ili više volite kompetentnije detektive kao što su Brunetti, Maigret, Poirot, Miss Marple? Iskreno, ja jedva čekam treći dio ove detektivske trilogije.
Djela autora nađite na: Mišani
